Poremećaj pažnje sa ili bez hiperkinetizma
Attention defcit disorder – attention defiit hyperactivity disorder (ADD-ADHD) prema ICD -10 prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) je grupa poremećaja čije su osnovna obeležja:
- deficit pažnje i hiperaktivnost
- rani početak
- prisustvo u svim situacijama i
- perzistira kroz vreme
Etiologia ADHD je multifaktorijalni poremećaj i genetski i biohemijski faktori imaju značajnu ulogu u etiologiji ADHD (Caylak, 2012).Smatra se da između 5-12 % dece u svetu ima ovaj poremećaj(G. Polanczyk, M. S. de Lima, B. L. Horta, J. Biederman, & L. A. Rohde, 2007). Poremećaj se javlja rano u detinjstvu, traje dugo,uz varijacije u stepenu i izraženosti pojedinih simptoma, i o njemu se govori kao o hroničnom poremećaju. Upravo raširenost pojave, hronični tok i uticaj na kvalitet života ukazuju na značaj problema ali i značaj blagovremenog započinjanja terapijskog postupka.
Evo šta je potrebno, (osim drugih anamnestičkih podataka, testova za procenu, kroz timski rad da bismo prepoznali ADHD dete :
Simptomi kao kriterijumi za ADD/ADHD prema DSM-5 medicinske klasifikacije sistema ADD/ADHD
Perzistentni obrazac nepaznje i/ili hiperaktivnosti-impulsivnosti koji se mesa sa razvojnim funkcijama, karakterisan pod (1) i/ili (2)
- Nepažnja: šest (ili vise) od sledecih simptoma postoje najmanje 6 meseci do nivoa da je nestalan na razvojnom nivou I da to direktno negativno utice na socijalne I akademske/ okupatorske radnje:
- Česta nemogucnost poklanjanja paznje detaljima ili pravljenje nemarnih gresaka u skolskom radu, na poslu, ili tokom drugih aktivnosti (npr. Predvidi ili preskoci detalje, rad je netacan)
- Česte poteskoce u odrzanju paznje prilikom zadatka ili igre (npr ima poteskoca ostati fokusiran tokom predavanja, razgovora, ili duzeg citanja)
- Često deluje kao da ne slusa kada mu se direktno govori ( npr. Kao da je u mislima negde drugde, iako ne postoji nikakva ocigledna distrakcija)
- Često ne isprati instrukcije i ne uspeva da zavrsi skolski rad, kucne poslove, ili obaveze na radnom mestu (npr. Zapocne zadatak, ali ubrzo izgubi fokus i lako je ometen)
- Često ima poteskoca u organizovanju zadataka i aktivnosti (npr. Poteskoce u sekvencionim zadacima; teskoce u cuvanju materijala i stvari u redu; neuredan i neorganizovan posao; slaba vremenska organizacija; ne uspeva da ispostuje rokove)
- Često izbegava, ne voli ili je protiv njegove volje da se angazuje u zadacima koji zahtevaju neprekidan mentalni napor (npr. Skolski rad ili domaci; za starije adolescente ili odrasle, moze da ukljucuje i nepovezane misli)
- Često gubi stvari neophodne za zadatke ili aktivnosti (npr. školski materijal, olovke, knjige, alate, novčanike, kljuceve, papire, naočare, telefone)
- Često je ometen nekim spoljnim stimulusima (za starije adolescente i odrasle, može da uključuje nepovezane misli)
- Često je zaboravan u dnevnim aktivnostima (npr. rad kućnih poslova, izvršavanje zadataka; za starije adolescente i odrasle, odgovaranje na pozive, plaćanje računa, držanje dogovora)
- Hiperaktivnost i impulsivnost: šest ( ili više) od sledećih simptoma mora da bude prisutno najmanje 6 meseci
- Često prisutan nemir prstiju, lupkanje rukama ili stopalima, vrpoljenje, nemogućnost mirnog sedenja na stolici
- Često napušta mesto u situacijama kada je sedenje i ostajanje na mestu očekivano (npr. Napušta njegovo ili njeno mestu u učionici, kancelariji ili drugom radnom mestu, ili u situacijama koje zahtevaju da se ostane na mestu)
- Često trči ili se penje u situacijama kada to nije pogodno ( kod adolescenata ili odraslih, ovo se moze podvesti pod osećaj nemira)
- Često nesposoban da se igra ili učestvuje u nekoj razonodi tiho
- Često je „u pokretu“, ponašajući se kao „da je uključen u struju“ (npr. nemogućnost ili nemir da se ostane smiren i miran neko produženo vreme, kao npr u restoranima, sastancima; drugi to mogu dozivljavati kao nemir ili poteškoću da se ide u korak sa takvom osobom)
- Često preterano priča
- Često odgovara pre nego sto je celo pitanje postavljeno (npr. završava tuđe rečenice; ne može da sačeka svoj red u razgovoru)
- Često ima poteskoca da saceka svoj red ( npr. čekanje u redu)
- Često prekida ili upada (npr. upada u razgovore, igre ili aktivnosti; koristi tuđe stvari bez pitanja ili dozvole; za adolescente i odrasle, moze da upadne ili preuzme to sto oni vec rade)
B Nekoliko simptoma poremećaja pažnje ili hiperaktivnosti/ impulsivnosti bilo je prisutno do uzrasta od 12 godina
C. Simptomi su se pojavili u dva ili vise okruženja (npr. kuća, škola, posao, sa prijateljima ili rođacima, u drugim aktivnostima)
D. Postoje jasne naznake da su simptomi povezani ili smanjuju kvalitet socijalnih, akademskih ili okupacionih funkcionisanja.
U Higia Logos logopedskom centru zahvaljujući neurofeedback-u, analizira se aktivnost moždanih talasa, što nam daje korisne informacije o tome kako mozak funkcioniše. Važno je što je ovim tretmanima moguće trajno promeniti „loše“ obrasce ponašanja i jednostavno naučiti mozak da funkcioniše bolje, a samim tim smanjiti ili potpuno ukloniti simptome određenih poremećaja.
http://www.logoped.org.rs/o-nama/aktuelno/77-neurofeedback-tretmani
Autor, Tanja Lukovaqc