Skip to main content

Dijagnostika ADHD i naša istraživanja

Dijagnostika ADHD (poremećaja pažnje i hiperaktivnosti) uključuje višestruki pristup koji obuhvata različite procene i testove. Iako ne postoji jedan specifičan medicinski ili laboratorijski test za ADHD, kombinacija standardizovanih instrumenata, kliničkih intervjua i posmatranja se koristi kako bi se postavila dijagnoza.

Ključni testovi i procene za ADHD

1. Klinički intervjui i upitnici

  • Conners Rating Scales (CRS): Upitnici za roditelje, nastavnike i adolescente koji ocenjuju simptome pažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti.
  • Vanderbilt ADHD Diagnostic Rating Scales: Koristi se za procenu simptoma ADHD-a i pridruženih stanja kao što su anksioznost, depresija ili problemi sa ponašanjem.
  • Behavior Assessment System for Children (BASC): Evaluacija ponašanja, emocija i adaptivnih veština deteta.

2. Neuropsihološki testovi

  • Continuous Performance Test (CPT): Kompjuterizovani test koji meri pažnju, impulsivnost i sposobnost održavanja fokusiranosti (npr. T.O.V.A. - Test of Variables of Attention).
  • Stroop Test: Procena inhibicije i kognitivne kontrole kroz zadatke bojenja reči.
  • Wisconsin Card Sorting Test (WCST): Procena fleksibilnosti mišljenja i sposobnosti rešavanja problema.
  • Trail Making Test (TMT): Test povezanosti između vizuelne pažnje, motoričke koordinacije i izvršnih funkcija.

3. Razvojni i kognitivni testovi

  • Wechsler Intelligence Scale for Children (WISC): Procena intelektualnih sposobnosti kako bi se identifikovale razlike u verbalnom i performativnom IQ-u, što može ukazivati na prisustvo ADHD-a.
  • NEPSY-II: Procena neuropsiholoških funkcija kod dece, uključujući pažnju i inhibiciju.

4. Sistematska posmatranja tima na čelu sa lekarom, specijalistom dečije psihijatrije

Posmatranje deteta u različitim okruženjima (škola, dom) kako bi se identifikovala prisutnost simptoma u više konteksta.

5. Medicinska i psihijatrijska procena

Isključivanje drugih uzroka simptoma, kao što su poremećaji spavanja, anksioznost, depresija ili neurološka stanja.

6. Dodatne procene

  • Skale procene kvaliteta života: Koriste se za procenu uticaja ADHD-a na svakodnevno funkcionisanje.
  • Testovi za pridružena stanja: Procena anksioznosti, depresije ili opozicionog prkosa, koji se često javljaju uz ADHD.

Dijagnostički kriterijumi

  • Dijagnoza ADHD-a se zasniva na kriterijumima iz DSM-5 ili ICD-11, koji zahtevaju da:
  • Simptomi budu prisutni najmanje 6 meseci.
  • Pojavljuju se pre 12. godine života.
  • Uzrokuju značajne poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju u najmanje dva okruženja (npr. škola i dom).

Važnost multidisciplinarnog pristupa:

Tim za dijagnozu ADHD-a obično uključuje pedijatra, psihologa, psihijatra, logopeda i nastavnike, kako bi se obezbedila precizna procena i izbegla pogrešna dijagnoza.

Radeći istraživanja u vezi biohemijskih parametara kod ispitanika  sa ADHD došli smo do revolucionarnih otkrića od značaja za  region i Jugoistočnu Evropu.

Homocistein je bio značajno viši, dok je nivo vitamina B12 bio značajno  niži kod dečaka sa ADHD nego u kontrolnoj grupi. Niži nivoi vitamina D korelirali su sa višim rezultatom ADHDT. Nivo vitamina D bio je nizak u obe grupe. Rezultati modela višestruke logističke regresije pokazali su da homocistein može biti važan biohemijski parametar u ADHD.

Učesnici sa ADHD imali su niže nivoe glukoze, više vrednosti TSH i značajno niže vrednosti FT4 od kontrolne grupe.

Analiza višestruke logističke regresije pokazala je da je TSH parametar za koji je 2,7% veća verovatnoća da će se pojaviti u grupi sa ADHD. Pronašli smo značajnu korelaciju između nivoa TSH i simptoma hiperaktivnosti (r = 0,318, p = 0,009) i impulsivnosti (r = 0,275, p = 0,024), kao i između nivoa glukoze i simptoma hiperaktivnosti (r = 0,312, p = 0,010).

Zaključak:

  1. Rezultati su pokazali da bi homocistein mogao biti rani osetljivi indikator ADHD, ali ne i specifičan, niti jedini njegov indikator.
  2. Nedostatak vitamina B12 trebalo bi rano identifikovati i korigovati, kao i nedostatak vitamina D.
  3. Rezultati ove studije pokazuju da simptomi ADHD mogu biti u korelaciji sa određenim hormonskim obrascima.
  4. Naši rezultati sugerišu da je verovatnoća da postoji dijagnoza ADHD manja kada su nivoi FT4 povišeni. Utvrđeno je da je jedini biohemijski parametar koji je značajno i nezavisno povezan sa dijagnoza ADHD bio nivo TSH u serumu. Smatramo da je značajno dalje ispitivati specifičnosti biohemijskog statusa (BHS) dece sa ADHD.